Jesen (a.k.a. listopad) za igrače je po običaju švedski stol - brojni ukusni sadržaji za konzumiranje, a vremena i novaca kojih i inače fali, ove godine nažalost u recesijskim količinama. Krenimo od ona 3 igrača na Macu - Poljaci su im dostavili The Witcher 2: Assassins of Kings. Enhanced Edition naravno i za njih, jer ipak, jabučari žele samo najbolje i nije im problem to platiti. Kada je riječ o Witcheru, zbilja je riječ najbolje od najboljeg što žanr role-playing igara može trenutno ponuditi pa je cijena od 30-ak € za ponuđeni kvalitet doslovce sića. U jabučnim okvirima dakako. Što se tiče ostatka smrtnika koji pretežito vole bezumnu akciju i obilje nasilja, tu je bilo nekoliko igara vrijednih spomena. Iako osobno baš ne mogu shvatiti što ljudi vide u Assassin’s Creed akciji koja traži intelektualne aktivnosti koliko to zahtjeva slušanje cajki, s druge strane mogu razumjeti koliko vizualno atraktivno izazivanje propuha u prsima britanskih kolonijalista može ispunjavati čovjeka onim iskonskim osjećajem dominantnosti koji je bez sumnje usađen u naše gene. Taj osjećaj je posebno došao do izražaja u Dishonoredu - osobno ga nisam još igrao, no svi koji ga jesu nedaju mi mira sa svojim javnim oduševljenjem. Očigledno iskusna ekipa koja je prije radila na legendama poput Deus Exa ili Half-Ligea 2 nije mogla previše promašiti futbal.
To također vrijedi i za ekipu Firaxis Gamesa koja je pored Civilizationa 5 uspjela i XCOM uvesti u moderna vremena. To je jedan od rijetkih naslova kojeg se ne usudim igrati zbog egzistencijalnih pitanja. Preko ljeta si čovjek može dopustiti da ostane bez posla, no tijekom zime treba se nekako platiti preskup ruski plin. Gejmanje na -10 baš i nije ugodno, vjerovali ili ne. Samo malo, a gdje su pucačine na tom bogatom stolu? Medal of Honor je u svojoj drugoj reinkarnaciji očekivano ispao teško smeće pošto je njegov razvojni studio video igre doživio medijem koji se gleda, a ne igra. Skriptiranost nije loša, ali kada ti developer doslovno nacrta traku kojom moraš ići, čovjek ne može da se ne zapitata da li me programer iza tog koda smatra doslovnim idiotom. Isto vrijedi i za ekipu Capcoma koja je također totalno promašila fudbal s Resident Evilom 6. Nemam ništa protiv kampanje s više likova, no to se obično svodi na recikliranje istih levela. Da barem gameplay valja, čovjek bi rekao da se isplatilo gubiti vrijeme, no ovako... Kod novog Need for Speeda to recimo nije bio slučaj. Istina, igra je bila daleko od bajnog, no treba odati počast jednoj od najstarijih gaming franšiza koja još uvijek ima snage privući prosječnog ovisnika arkadne jurnjave. Most Wanted se pokazao ako ništa, barem solidnim načinom adrenalinske zabave.